U predblagdansko vrijeme prije dvije godine naši su se mrežni eksperti otisnuli do Francuske, ukrcali na morski kruzer u Marseilleu i nakon dva-tri tjedna iskrcali u Nici s potpuno drugog kruzera. Krajem prošle godine ponovili su sličan pothvat, s tom razlikom što su se ovoga puta ukrcali nešto zapadnije od Marseillea te nakon dva tjedna, provedena većim dijelom na kruzeru, iskrcali u Normandiji. Veterani Mario, Ivica i Hrvoje nam otkrivaju kako stići s juga na sjever Francuske ne koristeći Gibraltarski tjesnac, kako kruzeri umjesto troška mogu biti izvor zarade te kako za 65 eura izbjeći 15-minutnu naplatu parkinga.
Na 1200 km dugo putovanje do francuskog Arlesa O2-ov trojac je krenuo u ranu zoru prvog dana prosinca i nakon noćenja u San Remu zadnju 300-kilometarsku dionicu autoceste odradio u jutarnjim satima. Riječni kruzer MS River Chanson, koji ih je dočekao u Arleškoj luci, izmamio im je osmijeh na lice, jer je riječ o manjem brodu što uglavnom znači i manje posla.
‘Budući da smo već odradili par ovakvih brodova, nije nam bio problem pripremiti se psihički i materijalom za tu vrstu posla. Iznenađenja može biti, ali s dugogodišnjim iskustvom smo već naučili kako se snaći s onim što imaš i uspješno obaviti posao’, kaže Hrvoje i dodaje da im je već nakon prvog pogleda na unutrašnjost broda i malo detaljnijeg izvida postalo jasno da će ovdje malo zaglaviti i morati pokazati tu snalažljivost.
Renesansno uređen MS River Chanson raj je za oči, ali pakao za održavanje
Zatvorenost broda, nedostatak revizijskih otvora i uopće pristupačnost koridorima potrebnim za strukturno kabliranje našim je dečkima bio veliki izazov. Renesansno uređeni brod s brojnim izvrsno izvedenim štukaturama bio je raj za oči, ali pakao za provođenje bilo kakvog redovnog održavanja, a kamoli za provođenje novih instalacija. Prva dva dana samo su otvarali što su mogli i smišljali način kako odraditi planirano.
‘U nekim gotovo neriješivim situacijama nam je uvelike u susret izašla dubrovačka ekipa iz GCC-a i dozvolila da koristimo postojeću infrastrukturu, što zapravo i nije praksa kod klijenata iz ove branše’, otkriva Hrvoje i kaže kako se uz naporan rad danju našlo snage i vremena za večernje opuštanje i druženje s posadom broda i ostalim članovima tima za obnovu, među kojima je bilo dosta i naših zemljaka.
Kompleksnost zadatka i vremenski okvir u kojem su morali odraditi dva broda nisu im ostavili previše slobodnog vremena. Ipak, nakon obavljenog najizazovnijeg dijela zadatka, kabliranja cijelog broda, uspjeli su jedno popodne skoknuti do povijesne jezgre grada i obići Amfiteatar, uz pulsku i rimsku arenu jedan od najočuvanijih spomenika Rimskog doba.
‘Budući da smo u Arlesu bili u vrijeme Adventa, grad je bio pun života i raznih događanja, koja bi bilo lijepo ponovno proživjeti’, kaže Hrvoje, koji se nakon terminiranja dionica, testiranja i postavljanja AP-ova po cijelom brodu River Chanson s Ivicom i Mariom zaputio na drugi kraj Francuske.
Na većem MS Bizetu više je posla, ali manje pritiska
Put do 900 km udaljenog Rouena trajao je sa stajanjima gotovo cijeli dan, a čak ni tmurno i oblačno vrijeme nisu zasjenili ljepotu krajolika ukrašenog brojnim kurijama i dvorcima. Na MS Bizet ukrcali su se 8. prosinca u večernjim satima i šetnjom po brodu pripremili za posao koji ih sutradan očekuje.
‘Brod je bio veći od prethodnoga i s više posla, ali posao je išao tečnije i nije nam stvarao toliki pritisak kao River Chanson. No zbog obujma posla i vremena izgubljenog u Arlesu, raspored nam je bio poprilično zgusnut i napet’, kaže Hrvoje i objašnjava da je na velikom brodu sve bilo puno jasnije i prohodnije pa su s kabliranjem mogli krenuti već od prvog dana. Neplaniranih situacija, kaže, uvijek ima, ali sve su riješili bez većih problema u dogovoru s brodskim osobljem.
‘Dosta smo vremena proveli i u Wheelhouseu kako bi kapetanu omogućili što bolju povezanost i pouzdaniji rad brodskih sustava’, otkriva Hrvoje i dodaje kako su nakon posljednjeg obavljenog zadatka uspjeli obići i dvije znamenitosti udaljene par minuta hoda od veza na Seni. Riječ je o Bazilici Notre-Dame de Rouen i spomeniku Ivani Orleanskoj, koja je u ovom povijesno gledano glavnom gradu Normandije život skončala na lomači. Nakon večernjeg objeda i druženja s ekipom na brodu Mario, Ivica i Hrvoje spremili su se za završno iskrcavanje u Normandiji i povratak kući.
Iako im nije bio na prvotnoj ruti povratka, dečki su odlučili iskoristiti priliku za vidjeti Pariz, u kojem su se kao i u ostatku Francuske susreli s velikim gužvama i preniskim tunelima, zbog kojih su često morali mijenjati svoju rutu.
‘Kad smo se približili Eiffelovom tornju odlučili smo pronaći parking i prošetati se do te možda i najprepoznatljivije građevine na svijetu. Pogled s tornja je fantastičan, gotovo cijeli Pariz i okolica ti je kao na dlanu (i to već na najnižoj etaži). Ali svemu, pa tako i našoj parkirnoj karti dođe kraj, stoga smo krenuli dalje do Karlsruhea u Njemačkoj gdje smo prenoćili’, kaže Hrvoje.
Kako za 65 eura izbjeći plaćanje 15-minutnog parkiranja?
Za kraj Hrvoje otkriva kako su se zbog optimističnog pokušaja uštede par eura kući vratili olakšani za 65 eura. Snijeg ih je pratio većinu vremena pa su od napornog putovanja u Austriji uzeli malo veću pauzu.
‘Igrom slučajeva tu se nalazio i outlet kojeg naš kolega obožava više od života, pa smo stali i na parkingu zaradili kaznu od 65 eura. Pred centar smo stigli u 11:45, a parkiranje se naplaćuje do 12 sati’, objašnjava Hrvoje koji se s kolegama loše kladio da marljivi Austrijanac neće svoj posao revno obavljati do zadnje sekunde radnog vremena pa su se puni elana, energije i sa 65 eura manje u džepu te subotnje večeri vratili u bazu, na dobro znanu obalu Jezera Savica.
